Prošlogodišnji prvi valjevski polumaraton propustio sam zbog letovanja sa porodicom. Nakon marta i trke u Kruševcu i propuštenog beogradskog, valjevski polumaraton u junu se ukazao kao idealna šansa za trku pre odlaska na odmor.

Ovaj događaj mi je poslužio da zaokružim ciklus treninga od nekih 16 nedelja u kom sam pratio drugi plan treninga i da testiram na kom nivou ću biti na samoj trci. Čitav taj period pre trke sam trčao bez povreda i bolova, pridržavao sam se plana treninga i želja i plan mi je bio da u Valjevu trčim brže od 1h:40min.

Sve što je prethodilo trci je bilo obećavajuće i došao sam u Valjevo sa priličnim samopozdanjem. Jun je malo nezgodan mesec, naročito za mene koji sam jutarnji tip i ne uživam da trčim po vrućini, ali me je iskustvo od prethodne godine kada sam na isti dan 9. juna, trčao polumaraton na Lefkadi ohrabrilo da neću imati problema sa adaptacijom na višu temperaturu.

Naravno, stvari obično ne idu onako kako ste planirali, početak juna je bio pakleno topao, do 9. smo imali barem sedam uzastopnih vrelih dana bez kiše i cela ta situacija nije obećavala dobre uslove za trčanje tog dana.

Dan trke

Prognozirana temperatura za početak trke u 18h je bila oko 30°C. Jasno je bilo da će biti teško, ali i dalje nisam odstupao od plana. Trče se dva kruga po trasi koja prolazi kroz grad, izlazi pored reke i prilično je zahtevna.

Krenuo sam dobro i držao tempo koji mi je trebao za vreme oko 1h:40min na kraju, međutim već posle 9-10 km shvatio sam da usporavam, da mi se korak skraćuje a po prvi put od kada učestvujem na polumaratonskim trkama osetio sam bol u stomaku. Malo sam prilagodio disanje, usporio, i tako nastavio oko 1km. Dok sam se oporavio od bola koraci su postali teški i shvatio sam da nema ništa od željenog vremena i da će ostatak trke biti borba da se trka završi.

2. valjevski polumaraton 2019.

Na ruku meni i ostalim takmičarima nisu išli ni uslovi na stazi. Postoje neki, rekao bih podmukli usponi, koji kreću baš kada se prolazi pored najlepšeg dela trase - staze uz reku Gradac. Postoji još jedan neprijatan uspon uz Trešnjar, stari deo grada, onako bez hladovine, po kaldrmi.

Nisu pomogli ni volonteri koji su nam pružali sunđere sa hladnom vodom za rashlađivanje. U nekom trenutku sam usporio na tempo koji sam bez problema mogao da držim i obilazeći mnoge koji su morali da pešače, završio trku.

Bio sam pomalo razočaran jer nisam uspeo ono što sam planirao, ali kako je vreme prolazilo shvatio sam koliko je i drugima bilo teško i da se praktično niko nije mogao pohvaliti zavidnim rezultatom. Kasnije sam u nekim prepiskama na Stravi saznao da je i prošle godine bila slična situacija, sa ogromnom vlagom i vrlo teškim uslovima.

Vrlo dragoceno iskustvo. Naučio sam malo više o svom telu i tome kako reaguje na skoro ekstremne uslove. Vratio sam se sa skoro 3 kilograma manje, ali sam prošao dobru školu za ubuduće.

Ovo iskustvo će mi definitivno pomoći da bolje planiram na kojim trkama želim da dam sve od sebe, a kada je bolje ne forsirati previše.

Tog dana u Valjevu jednostavno nije bio moj dan i mogu reći da je to možda najteža trka na kojoj sam učestvovao. Zapravo sam je sam sebi učinio najtežom, lošom predpostvkom da ću dobro reagovati na vrućinu i nešto zahtevniju stazu. Danas sam prilično siguran da bih imao 10 minuta bolje vreme da sam izabrao drugu taktiku, bez obzira na teške uslove. Svaka škola se plaća.

Da li treba menjati termin?

Jun možda nije idealno rešenje za trku, ali nije se lako ni uglaviti u prenatrpane jesenje termine ili rano proleće kada je akcenat na beogradskom maratonu. Zbog toga mislim da Valjevci ne treba da menjaju termin.

Znamo da u junu imamo jedno pravo iskušenje drugačije od svega ostalog i uz vrhunsku trasu to ovu trku čini jedinstvenom.

Trasa je zaista takva. Ni veći gradovi (Kragujevac) nemaju taj luksuz da naprave trasu tako da se ne trče tri ili četiri kruga. U Valjevu se trče dva. Osim gradskim ulicama, kao što sam napisao deo trase prolazi pored reke Gradac, a zanimljivo je i napraviti krug kroz Trešnjar.

Organizacija

O organizaciji trke mogu reći sve najbolje. Ne bih imao nikakvih značajnih zamerki. Okrepe je bilo dovoljno, preuzimanje startnih paketa prošlo brzo i jednostavno, prostor za presvlačenje je bio u sali skupštine grada. Startni paket je bio poput paketa sa ostalih trka u Srbiji - majica, broj sa čipom, osveženje, promotivni materijal. Ono što me obradovalo je promo letak za prvi čačanski polumaraton u septembru 2019. Pohvalno je videti saradnju među organizatorima ova dva događaja.

Primećuje se trud i želja da se napravi dobar trkači dan. Kada su i organizatori sami trkači ne može drugačije.