Pitanje koje se stalno ponavlja. Da li ga postavljam sam sebi ili ga dobijam od ljudi iz okoline, javlja se sa vremena na vreme kao konstanta.

Motivacija i pokretači za trčanje se razlikuju od osobe do osobe, pa se tako razlikuju i odgovori na isto pitanje.

Ljubav prema sportu, kretanje, takmičenje, osvajanje, samopotvrđivanje, prijateljstvo, radoznalost, druženje i provod, eskapizam… You name it.

Jedini ispravan odgovor je verovatno ljubav. Ako nema ljubavi prema trčanju svi ostali razlozi stoje na klimavim nogama i pitanje je do kada će stajati čvrsto.

Kako postaje ozbiljnije, a mi takmičarski nastrojeni, željni ostvarivanja rezultata, trenutak je kada se ljubav zamuti. Prošao sam to sa košarkom. Voleo sam je, mrzeo, pa opet voleo. Zbog toga je preispitivanje i povratak na pitanje ZAŠTO obično lekovito.

Šta god da pokreće bilo koga od nas mislim da je svima zajednička jedna stvar, što svakako važi i za mene, a to je neka vrsta opijenosti napretkom koji dolazi prirodno i nenajavljeno, čak i ako mu ne težimo i nije nam primarni cilj.

“Polumaraton je nemoguća misija."

“Nikada neću moći da završim maraton. Nije mi jasno kako to uspeju. To su nadljudi."

“Nikada neću moći da trčim 5 km ispod 20 minuta."

“Nikada neću moći da trčim polumaraton ispod 90 minuta."

“Nikada neću moći da završim godinu sa više od 4000 km."

Tvrdnji koliko hoćeš i svaka deluje kao Mont Everest.

Odjednom je sve moguće i dolazi potpuno prirodno

Mislim da je u tome sva magija. Vremenom postaješ druga osoba i svaki novi cilj postaje dostižan i realan. Ne postoji situacija ili poduhvat koji po automatizmu smatram nemogućim. U trčanju, u životu, u čemu je razlika?

Zvučalo bi arogantno da pomislim da ne postoje granice. Da nije potrebno uložiti trud, vreme i energiju. Ali da nije tako ni nagrada ne bi bila tako velika i vredna.

Lični rekordi ne padaju svaki dan i kako vreme prolazi sve ih je manje, ali se i mi menjamo. Ne posmatramo sve kroz brojeve.

  • nisam pravio pauzu tokom zime…
  • nijednom nisam odustao zbog kiše…
  • regulisao sam kilažu…
  • stekao sam nove prijatelje…

Toliko je izazova koje ćemo prevazići i sa osmehom se prisećati kako je NEKADA TO DELOVALO NEMOGUĆE.

Tako da, ako deluje da se bez cilja i svrhe vrtim u krug, pogledaj malo bolje. Pogledaj iz drugog ugla, promeni perspektivu posmatranja.

Zašto trčim

Ne vrtim se u krug, već se penjem ka vrhu.